Slastice Istre i Primorja

Velik je dio svakog mjesta – svake kulture – kuhinja. Kuhinja nam može jako puno reći o podneblju u kojem je nastala, načinu života tamošnjeg stanovništva kroz povijest, običajima… Hrana nije samo sredstvo preživljavanja već i jedan od najvećih užitaka. A za one koji uživaju u slatkom donosimo nekoliko tradicionalnih slastica koje obavezno treba kušati prilikom posjeta Istri i Primorju.

FRITULE
Okruglasta slastica svačijeg djetinjstva, a žene u pravilu dobiju čarobnu sposobnost pravljenja savršenih fritula u trenutku kada postanu bake. Riječ je o tijestu koje se prži u dubokom ulju. Neki će reći da je riječ o malim krafnama, no za razliku od krafni, fritule nisu punjene, već se samo pospu šećerom u prahu. Najukusnije su kada se u pauzi od igre doleti do stola i zgrabi nekoliko komada ovih toplih zalogaja. Iz tog razloga obično ne prežive dugo i ne jedu se danima.
Fritule se tradicionalno prave i jedu u Istri, Primorju i Dalmaciji, a posebno su omiljene u doba maškara.

KROŠTULE
Riječ je o pecivu nastalom od tijesta koje se prvo oblikuje u tanke uvijene trake te potom prži. Porijeklom je iz Italije, odakle se proširilo na Istru, Primorje i Dalmaciju, gdje su dobile svoje varijante. Ljepota kroštula je u tome što se mogu oblikovati u različite motive – mašnice, uvijene trakice, pužiće, leptiriće… – i time, osim ugode za nepce, uljepšati i stol. Prije posluživanja pospu se šećerom u prahu i spremne su nestati u sekundi!

PAŠTINI
Poznati i kao biškoti, ovi su slasni zalogaji rijetki predstavnici keksa u istarskoj, ali i općenito hrvatskoj kuhinji. Izrađuju se od tijesta koje se prije pečenja oblikuje kalupčićima ili, češće, provlači kroz ručni stroj, što paštinima daje prepoznatljive brazde. Budući da je riječ o keksima, mogu dugo stajati i jedu se danima, a savršeni su kao prilog uz kavu, čaj, mlijeko ili pak vino.

CUKERANČIĆI
Ovi su istarski svatovski kolačići – točnije njihova pazinska izrada – zaštićeni kao nematerijalno kulturno dobro. Zanimljivost je cukerančića da se u njihovoj izradi kao sredstvo za dizanje koristi amonijak. Oblikuju se u polukrug, a kako je riječ o svatovskom keksu, mogu se i dodatno ukrasiti da posebno uljepšaju blagdanski stol. Po pečenju umaču se u vino i potom u krupni šećer. Isto kao i paštini, nisu slastica koja se mora odmah pojesti, dapače, bolji su nakon što „odležu“ dan-dva.

PANDEŠPANJA
Nikakve kreme, nikakvi preljevi – u ovu tradicionalnu tortu idu samo šećer, brašno i jaja, ali svejedno je dio slastičarskog arsenala svakog kućanstva. Što ju čini toliko voljenom tradicionalnom slasticom, pitate se? Ono najvažnije – ima okus po domu.

BUCOLAJ
Riječ je o sočnom slatkom pecivu jednostavnih sastojaka koje se jede primarno za Uskrs, ali i u drugim svečanim prigodama. Svoju sočnost bucolaj duguje završnom koraku u pripremi – nakon što su pečeni, bucolaji se umaču u mlijeko, koje im osim sočnosti daje i svježinu i aromu, pogotovo ako se u njega doda malo vanilije.

PINCA
Ovaj tradicionalni slatki kruh jede se za Uskrs u Istri, Primorju i Dalmaciji, odakle se proširio i na ostatak Hrvatske. U tijesto za pincu, za razliku od običnog kruha, dodaju se jaja, arome i grožđice. Odlično se slaže s ostatkom uskrsne trpeze – jajima, šunkom, mladim lukom – ali je toliko ukusna da se može jesti i samostalno kao slatka zakuska.